Prehrambena Industrija - Srbija

Sve manje proizvođača pravog leskovačkog ajvara

Tradicionalni specijalitet koji se pravi od domaćih sorti crvene paprike prošle godine našao se i na visokom trećem mestu u grupi od 50 najboljih soseva i namaza na svetu. Sa brendiranjem proizvoda krenulo se još davne 2009. godine, da bi u međuvremenu bio zaštićen i Zavodu za intelektualnu svojinu u Ženevi.

Međutim, poziciju poljoprivrednog proizvoda sa zaštitom geografskog porekla teško je održati čak i na sopstvenom tržištu i uz sve napore da se sa tržišta sklone falsifikati koji bez osnova koriste ime brenda. Stevica Marković, predstavnik Udruženja proizvođača leskovačkog ajvara, objasnio je da je suština imena porekla u strogoj vezi proizvoda sa teritorijom Leskovačke kotline – ne samo da se ajvar mora proizvoditi na tom području već i sirovina mora poticati isključivo sa te teritorije, prenosi „Agronjuz”. Upravo po tome se ime porekla razlikuje od geografske oznake porekla, koja je povezana samo sa mestom proizvodnje. Zvanično rešenje Zavoda za intelektualnu svojinu ovo udruženje je dobilo još 2012. godine.

– Cena kvaliteta najviše se ogleda u troškovima radne snage, jer se gotovo čitav proces proizvodnje obavlja ručno. Dodatni problem predstavljaju i smanjeni prinosi paprike, koji su sve izraženiji zbog klimatskih promena, što dodatno utiče na rast proizvodnih troškova.

Udruženje proizvođača leskovačkog ajvara danas se suočava sa ozbiljnim problemom opstanka. U trenutku osnivanja brojalo je 25 članova, dok su danas aktivna svega tri proizvođača. Razlozi za osipanje članstva su višestruki – mnogi su u udruženje ušli sa očekivanjem da će im biti obezbeđen lakši plasman proizvoda, ali mali proizvođači nisu uspeli da se izbore za stabilnu saradnju sa velikim trgovinskim lancima i kooperativama – prenosi ovaj portal. Kako je objašnjeno, kvalitet proizvoda sa imenom porekla potvrđuje se sertifikatom koji važi tri godine, uz obaveznu godišnju resertifikaciju. Kontrolu sprovodi eksterno telo – Centar za ispitivanje namirnica. Ipak, najveći problem, kako su upozorili proizvođači, predstavljaju proizvodi koji se na tržištu nazivaju leskovačkim ajvarom, a ne ispunjavaju propisane standarde.

– Na lokalnom nivou mora se raditi na podizanju svesti. Najveći strah je narušavanje tradicije. To je naše nasleđe – rekao je Marković.

Proizvođači leskovačkog ajvara članovi su Saveza „Original Srbija”, koji okuplja proizvođače proizvoda sa geografskim poreklom i imenom porekla. Oni apeluju da treba više raditi na borbi protiv „lažnih” proizvoda, ali i promociji i vidljivosti autentičnih.

Marković podseća da je i Evropska unija kroz strategiju „Od njive do viljuške” prepoznala da najveći deo zarade ostvaruju velike kompanije, dok mali proizvođači ostaju na margini, zbog čega se sve veći akcenat stavlja na njihovu zaštitu i podršku.

Kaže da njegova porodica uspeva da izveze manje količine leskovačkog ajvara u Švajcarsku – svega nekoliko stotina teglica godišnje, jer se kupci zbog visoke cene često odlučuju za manju gramažu. Ukupan kapacitet proizvodnje, kako navodi, iznosi tek nekoliko hiljada teglica godišnje.